Ljubavne Price

Tuzna prica...

Zli jezici su hteli da ga rastave od nje,rekli su da ima drugog i da nije kao pre...i ko neka budala on verova u price,koje mu sada na bajke samo lice...
A klela se da samo njega ona ima,molila ga je i plakala pred svima...al on nije hteo tad na suze da pada,zbog prokletog ponosa sebi bol da zada...i zeleo je neku drugu tad da ljubi,mada nije bio svestan sta time gubi ipak rekao je ``slusaj,gotovo je s nama,shvati sada ovo ostala si sama!``
I vec sledeceg dana poce da mu fali htede da je zove al mu ortaci nisu dali... ``Ma pusti kurvu!Sad je sigurno sa njim...`` al on nije mogao da se pomiri sa tim,i zvao ju je bezbroj puta nikog nije bilo,nesto se cudno iza svega toga krilo...mozda je u skoli razmisljao je tada i otisao do skole tu na kraju grada... Ali tamo nije bila njen ortak mu to rece,sigurno je kuci vec je padalo vece... Trceci je usao na vrata sobe njene,bila je u lokvi krvi isekla je vene...
Rekla mu je samo ``zagrli me molim te`` i prosaptala tiho ``znaj volim te``...................

 

TOGA DANA...

Probudila sam se u suzama jer nisam mogla vjerovati koliko je svijet okrutan i zanesen prema meni, nisam vjerovala u nikakvo dobro, loša strana mi je bila okrenuta licem u lice. Slušala sam glazbu i zamišljala stihove u sitnim crvenim srdašcima kako su veselo skakutali oko mene i najavljivali mi novu ljubav na pomolu. Dosadile su mi prièe o prinèevima na bijelom konju, i romansama koje imaju happy end, željela sam osobu koja æe me nositi kao kap vode na dlanu, koja æe pristati na moje kompromise i zahtijevanja, jednostavno sam željela svoju desnu ruku koja æe me ogrnuti i ponijeti u svijet mašte zajedno sa svojim èarima i avanturama. Ali dosta o mojim maštama i neispunjenim snovima. Bilo je ljeto, sunce je žarilo zrakom kao i moje srce za ljubavi i osobom sa Don Juan stilom. Željela sam muškarca koji razmišlja sa glavom i osjeæajima a ne ledenu krvopiju kojoj je na pameti samo još jedna luda smicalica. Moja razmišljanja su se promijenila dok nisam ugledala njega, tamnoputog deèka, s oèima zelenog kamena i usana boje ranih jagoda. Mirisao je na dobra oèekivanja, pogledi su mu se svodili na lijepi svijet bez okrutnosti i nanošenja zla. I evo sada nakon nekoliko godina, taj lik stoji još kraj mene, samo u ljepšem i svjetlijem svijetlu. Svijetlu koje æe uvijek goriti u meni i biti kompas i putokaz mojih misli i uzdaha. Napokon sam pronašla svoga princa, svoga princa mladosti, životnog trajanja i bolne starosti.

 

SAMO ZA LJUBAV MOG ZIVOTA

Jutros sam krenula iz tog grada a za sobom ostavljala polja i zita zrela. U sebi ponela osmeh tvoj, nas dvoje kako koracamo mokrim ulicama tvoga grada. Savijen pogled dok kisne kapi brisu korake iza nas. Tada sam pozelela da vreme stane, da svaki casovnik ima boju mraka, da nas vreme prevari i zauvek ostanemo tu na mokrim ulicama dok kisica pada, na mokrim ulicama Prizren-a.

A sve je pocelo sasvim slucajno, pojavio se u mom zivotu kao slucajni prolaznik. Kao neko ko dodje i ode sa prvim zrakom sunca. Tih dana nisam ni slutila da ce se savrseno uklopiti u moj idealni svet, da ce biti cak jedina osoba koja ce uspeti da mi ukrade srce da podigne moje carstvo, zavlada njime kao da je citav zivot bio tu. To je covek sa najlepsim pogledom, sa najlepsim osmehom, njegovo ime meni znaci sigurnost, a pre svega covek se savrseno uklapa u moje davne snove. On je idealizovao moj savrseno idealni svet, on ga je sada ucinio jacim i sigurnijim. PITACETE SE ZASTO? A ja odgovor mozda i ne znam, znam samo da se nalazi izmedju redova ove price ko ne shvati sta ta osoba meni znaci u “MOM TAKOZVANOM IDEALNOM SVETU” znaci da uopste nije ni trebalo citati ove redove. -

Veceras zamisljam da vila ja sam, da prolazim poljima zrelog zita da koracam mrakom ka tim najlepsim ocima, i kao da se tu sklapaju oci kao da na kraju tog polja vidim tebe toliko je zelje u meni da te mogu i dodirnuti kroz mastu. A znala sam da ce nas svaki rastanak do sledeceg vidjenja nositi mastu, moju zelju da tebe poljubim da ti padnem u zagrljaj kao i svaki put kada se rastajemo dok tebe posmatram kako nestajes, gubis se iz moga vida ali ne iz srca. Ne sa tog mesta tesko da ces nestati i vec su pusta ta moja polja i nikoga vise ne mogu videti samo senke meseca i zvezda i zito koje se ogleda u mojoj dusi. A smela sam se zakleti da vise niko nece moci uci u moj zivot, a sada se branim tvojim pogledom, tim najlepsim ocima, branim se od svega sada zracim tvojim imenom. A bila sam senka, ranjeno srce malo, bila sam svima nebitna, tuzna, nesrecna i nije mi zao. PRIZREN moj grad, danas je tuzan, zima ga je uspavala, a i ja sam se uspavala u njemu do sledeceg vidjenja sa tobom, sedim, odbrojavam dane. Cekam na stanicama bola taj voz srece koji ce me voziti ka tvom gradu, zagrljaju, usnama. I ko kaze da je daljina put ka zaboravu, kada nas ta daljina spaja svakim danom smo sve jaci, izdrzljiviji, sacekamo vikend koji provedemo samo kako to nas dvoje znamoi i opet tako. Ali znam da ce mo za koji mesec, godinu, biti najsrecniji zivecemo zajedno imacemo bebu malu, slatku i tada ce ta daljina biti prolazna, tada cu se smejati kada sam plakala za tobom u svojoj sobi zato sto si bio daleko a trebao si mi. Tada ce sve ovo tuzno biti srecno i necemo vise setati tuznih pogleda kroz tvoje ulice. Bicemo srecni cak i kada kisa pada i necemo biti sami, bice i ona snama nasa beba.


I rekao mi je jedno vece:
“Strepim za nase sutra, za trenutke prosle nase tihe srece,
Ne reci cak ni ime moje jer u ovom casu stvarnost ne poistoji,
sve je oblak divni koji mozes recju rastopiti. ”

 

Nikada ti nisi volio...

Hoces li zaplakati kad me ne bude vise? I, hoces li doci da me ispratis na poslednje putovanje?

Sama sam. . . Povjeravam ti se kao nekad. Kao prije. Razgolicujem se do dna odvratnosti i bacam ti u oci istinu za koju ne znam hoce li te zaboljeti. Znam samo jedno: MENE BOLI!!!

Godine su pred nama. ja nisam vise placljiva djevojcica od sesnaest godina. Ne plasim se vise grmljavine i ne lacem kad ruze pocnu da umiru. Bacila sam svoju najdrazu lutku. Ni smijesni pajac vise nije na mom krevetu. Ne razgovaram sa vlatima u polju i ne placem vise u tvom narucju.
Ti si obukao odijelo. Ne nosis vise blijede farmerice. Ne kupujes sendvice na uglu. Ti se sada hranis u skupim restoranima. NE i tebe ne bole noge od pjesacenja. Ti se vozis u svom novom, sjajnom automobilu.

Ja sam se juce prodala! Da, da! P R O D A L A !!!
Prodala sam svoju dusu i svoje tijelo za prljavi novac. Gnusaces se znam. A hoces li se zapitati je li tvoj sin kojeg si se jednom podlo odrekao, plakao zato sto je gladan? Ne, neces. Ti nisi nikada bdio nad njim. Ti nikada nisi cuo kako tuzno izgovara rijec: TATA. Ti si ga se odrekao i prije nego sto se rodio. Sjecanje je suvise bolno. Niz lice se kotrljaju suze.

Hoces li zaplakati kad me ne bude vise? I, hoces li bar onda sina prigrliti?!

 

Stranac u no?i

Bila je to kišna no?, a on je stajao sam bez kišobrana, bez jakne... Zaustavila sam se i ponudila mu prijevoz... sa osmijehom je prihvatio i ušao u auto...

Vozili smo se gradom i pri?ali o svemu... Pitao me je dal je to sudbina što smo se sreli, dal je to ljubav na prvi pogled!?... Nisam mu znala ni ime samo sam ga pogledala i rekla; želim voditi ljubav s tobom!... Odvezla sam nas do hotela koji sam znala... O, bila je to luda no?, ?arobna no?, a ja sam vodila ljubav sa potpunim strancem... Bila je to najljepša no? u mom životu. Taj stranac je probudio ženu u meni...

Sljede?e jutro sam otišla i ostavila poruku: "MOLIM TE, MOLIM TE NEMOJ ME TRAŽITI... VJERUJ MI, U MOME SJE?ANJU ?EŠ UVIJEK BITI"...

Nakon nekog vremena, na ulici, dok sam šetala, vidjela sam ga kako mi ide u susret... Vidjela sam njegovo iznena?enje kad je vidio sebe u mojim o?ima... Prišao mi je, a ja sam mu rekla: "MOLIM TE, SHVATI ME, JA SAM ZALJUBLJENA U DRUGOG, A ONO ŠTO MI ON NIJE MOGAO I ZNAO DATI JA SAM TRAŽILA I PRONAŠLA U TEBI... TI SI PROBUDIO ŽENU U MENI..."

Sve što sam željela je voditi ljubav s tim strancem, on mi je pružio ono što sam trebala...

******** uvijek ?eš biti u mom sje?anju... per sempre!

pretraga

Brod © 2008 All rights reserved.

Create a website for free Webnode